Istorija

Nekada davno na području sadašnjeg slanog bazena postojala je močvara Zogaisko blato (albski zog — ptica). To je bila bočata (slana) močvara koja je počela da dobija antropogeni infrastrukturni oblik krajem tridesetih godina 19. veka. Zogansko blato je u to vrijeme bilo neprohodna močvara od oko 25 km² sa boćatom vodom, u kojoj su živjeli malarični komarci.

Da bi se u unutrašnjosti Velikog trga u Ulcinju stvorila plodna ravnica, kraljica Milena Petrović je 1890. godine naredila da se jezero poveže sa morem i tako isuši. Kako je nivo jezera bio ispod prosječnog nivoa mora, kada je kanal prokopan, more je poplavilo jezero i potpuno zaslanilo vodu i okolno zemljište. U tom trenutku jedina korist od ove ideje bila je da bi se smanjio broj komaraca, koji predstavljaju opasnost zbog širenja malarije.

Nekoliko godina kasnije, ova greška u hidrološkim proračunima dovela je do izgradnje solane. Radovi na melioraciji počeli su 1913. godine, kada je močvarno područje kanalom spojeno s morem i ograđeno nasipom od rijeke Bojane.  Ovaj kanal i danas povezuje Ulcinjsku solanu i more i nosi naziv Port Milena u čast kraljice.

Početkom 20. veka Vlada Kraljevine Jugoslavije naručila je studije za pronalaženje optimalne lokacije za izgradnju solane. Istraživanja su od Ankarana (danas Slovenija) do Ulcinja izvršili inženjeri Guido Grisogono i Ante Koludrović. Za Zogai Blato odlučili su se nakon šest godina rada. Početak hidroregulacije Zogajskog mulja datira iz 1913. godine, kada je prokopan odvodni kanal Port Milena.
Današnja solana počela je da se oblikuje 1926. godine, kada su počeli prvi radovi. Ulcinjske solane su uspješno funkcionisale kao vještački ekosistem kojim upravlja čovjek, gdje je vrijeme punjenja bazena morskom vodom, nivo vode u njima i njen salinitet bili unaprijed određeni. Najstariji bazeni sa slanom vodom građeni su od 1926. do 1934. godine. Prvo prikupljanje soli realizovano je već 1935. godine i iznosilo je 6.000 tona.

Sve do sredine 20. stoljeća Solana se postepeno širila. Po završetku Drugog svetskog rata, Solana je u čast narodnog heroja dobio ime «Bajo Sekulić«. Rekordna žetva od 41.882 tone zabilježena je 1952. godine, a 1959. godine, zbog rekonstrukcije, solana je proširena na 9,3 km². Razorni zemljotres 15. aprila 1979. godine teško je oštetio infrastrukturu. Početkom osamdesetih godina prošlog veka, tokom procesa rekonstrukcije, proširen je za 60 odsto ukupne površine, pa danas zauzima 1.477 hektara.

DSC03216 resize
s

Hronološki istorijat solane

1920-1926: Selekcija pogodnog zemljišta za izgradnju solane na obali Jadrana od slovenačkog Ankarna do Ulcinja. Izabrano je Ulcinjsko polje, blizu Ulcinja – Zogajsko jezero (“Ptičje jezero” na albanskom) u delti Bojane.

1926-1934: Izgradnja prve faze solane sa potrebnom infrastrukturom: zgradama, opremom, bazenima za isparavanje (8.6 km2).

1935: Prva berba soli, ca. 6,000 tona.

1952: Rekordna berba soli , 41,882 tona.

1959: Rekonstrukcija i proširenje solane (9.3 km2).

1979: Zemljotres 15. Aprila 1979. Jako oštećena infrasatruktura.

1980: Izgradnja novih bazena – Kneta (14.5 km2) – za potrebe nove solane, tj. dodatne produkcije soli.

1999: Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore počinje intenzivna istraživanja

2000: Centar za zaštitu i proučavanje ptica uključuje se u intenzivnu promociju ornitoloških vrijednosti solane

2003: Solana počinje saradnju sa Euronaturom na zaštiti i turističkoj valorizaciji ovog ekosistema

2005: Kraj privatizacije (većinski vlasnik posjeduje dvije trećine solane). Solana je značajno uticala na razvoj Ulcinja. To je bio simbol bogatstva i dobrih prihoda. Trenutno je solana, nakon privatizacije i embarga usljed rata, u fazi obnove (Republika Crna Gora).

Godine od značaja za zaštitu Ulcinjske solane

1989. Solana je prepoznata kao IBA-područje od međunarodnog značaja za boravak ptica;

2004. Upravni odbor solane proglasio je prvim privatnimparkom prirode u Crnoj Gori;

2006. Prepoznata kao Emerald stanište Bernske konvencije;

2007. Ispunjen je formular za njeno proglašenje Ramsarskom močvarom od međunarodnog značaja, jer od 9 u potpunosti ispunjava 6 kriterijuma;

Od 2008. Solana se nalazi na listi potencijalnih Natura 2000 staništa u Crnoj Gori.

So i čovjek (Zašto se koristi so)

So je neponovljivo bezvremena — postoji od kada postoje voda i kamen, te će postojati i dugo nakon nas. Kroz istoriju gledano, so prati ljudski razvoj od pamtivijeka. Otkriće da se so može koristiti za očuvanje hrane temeljno je utjecalo na napredak ljudskog roda i razvoj ekonomija mnogih zemalja. Zbog svoje vrijednosti so je često bila uzrok mnogih ratova. O značaju soli govori i činjenica da su u rimsko doba, rimski legionari bili plaćeni solju. Savremena riječ «salary» (plata), vuče porijeklo od riječi «salarium» koja je značila porez ili obavezu plaćenu u soli. 

So je od esencijalne važnosti za zdravlje. Ljudski organizam ne može da je sintetiše, a ćelijama je potrebna za pravilno funkcionisanje. Ljudski organizam ne može da opstane bez natrijuma, a najvažniji izvor natrijuma u ishrani je kuhinjska so. Medicinski institut preporučuje da se na dan konzumira najmanje 3,8 g soli (to je nešto više od ½ kašičice), a najviše zbog natrijuma. Natrijum je elektrolit, skroman pripadnik izvikane skupine minerala koji pomažu u održavanju mišićnih funkcija i hidratacije; zbog toga sportski napici redovno sadrže natrijum. Čovjek neprestano gubi natrijum preko znoja i mokraće pa ako se natrijum i voda ne nadoknađuju, pritisak može da opadne toliko da izazove vrtoglavicu. “Natrijum u organizmu deluje kao sunđer: pomaže da se u krvi zadrži tečnost“. So je puno više od stvari koja hrani daje dobar ukus.

Do 2006, bilo je moguće posjetiti samo fabriku, ali ne i solanske bazene. Ovu su mogućnost koristile lokalne škole prije svega. Eko edukacija i eko turizam započeo je saradnjom Euronatura i Solane, kroz ovu saradnju već su označene neke mogućnosti za posjetioce (staze, osmatračnice, posmatrački toranj, bilbordi) .Sa Prirodnjačkim muzejom iz Podgorice već je 2006. godine otvoren Muzej Solane sa stalnom izložbom.

Položaj

Ulcinjska Solana je smještena na jugoistočnoj obali Jadranskog mora, što predstavlja i krajnji jugoistok Crne Gore (13,812 km2), na području SO Ulcinj (225 km2), blizu državne granice sa Albanijom.  

Nalazi se na mjestu nekadašnje lagune i močvare smještene u delti Bojane. Ova laguna je odvojena od mora Velikom plažom, a od rijeke Bojane prirodnim riječnim nasipom koji je na nekim mjestima ojačan vještačkim nasipom protiv poplava. Cijelo područje je zasuto finim riječnim nanosom organskog porijekla i pijeskom kao neorganskom komponentom. Uticaj mora i postojeća proizvodnja soli utiču da tlo ima baznu reakciju. Zauzima oko 14.5 km2 slanih bazena. Izgrađena je u regionu sa najvećim brojem vedrih dana, najvećom insolacijom na Jadranu — 2567 sunčanih sati i najvećim brojem tropskih dana u bivšoj Jugoslaviji. Dakle, idealno mjesto za solanu koja je proizvodnju soli zasnovala isključivo na evaporaciji. Solana je 1 km vazdune linije udaljena od grada Ulcinja i isto toliko od granice sa Albanijom. Nekada je na prostoru današnje solane bilo Zogajsko blato (“zog” na albanskom znači “ptica”), močvara sa bocatnom vodom, koja je počela da poprima antropogeni infrastrukturni oblik krajem tridesetih godina pretprošlog vijeka.

Kako doći:

AVIONOM: na jedan od najbližih aerodroma: Podgorica 85 km, Tivat 75 km, Dubrovnik (Hrvatska) 165km ili Tirana (Albanija ) 140 km. Avio Kompanije koje redovno saobraćaju na aerodromima Crne Gore: Montenegro Airlines, Air Serbia, Turkish Airlines, Austrian Airways, Rayanair a tokom ljeta i brojne čarter avio kompanije.

VOZOM: krajnje odredište je Bar koji je od Ulcinjske solane udaljen 35km. Kada dođete do ovih lokacija, dalje možete putovati autobusom, taksijem, a imate i mogućnost iznajmljivanja automobila («Rent-a-car»).

AUTOMOBILOM: možete ići preko gravitacionog područja Beograd-Bar putem graničnog prelaza Dobrakovo (Srbija), ili, u zavisnosti iz koje države dolazite, preko graničnog prelaza Debeli brijeg (Hrvatska), Šćepan Polje (Bosna) ili Sukobin-Murićan (Albanija).

FERIBOT: je još jedna od veza sa crnogorskom obalom i on plovi na liniji Bar — Bari (Italija) i Bar – Ankona (Italija). Ulcinj je Otrantskim vratima pomorskim putem povezan sa svim gradovima Mediterana i šire.

AUTOBUS je svakako jedan od načina dolaska u Ulcinj.

O rasporedu i mogućnosti plovidbe, letova, polazaka vozova i autobusa raspitajte se u Vašoj turističkoj agenciji ili u obližnjoj stanici. Turisticke infrmacije: Vizni rezim: link ka fajlu “vizni rezim.pdf” Valuta: Eur Telefonski operateri: Telenor (9898) T-Mobile (1500) M-Tel (1600)

Прокрутить вверх